VIŠNJA JE RODILA DEČAKA 1981. GODINE Već 45 godina traga za istinom o sudbini svog sina, strahujući da je među "nestalim bebama": Jeziva ispovest ŠOKIRA region!
Dodajte Kurir u vaš Google izborVišnja Šoštarić, stanovnica Zagreba, više od godinu dana čeka odgovor tužilaštva o tome šta se dogodilo sa njenim sinom 1981. godine. Rodila je dete 24. avgusta te godine, a 19. septembra tadašnja bolnica "Dr Mladen Stojanović", današnja bolnica "Sestara milosrdnica", izvestila je da je njen mališan preminuo.
Nikada nije primila telo deteta, a bolnica je tvrdila da je veći deo dokumentacije uništen. Tek nedavno, na zahtev ombudsmana, dostavljen je patološki izveštaj, koji je pokazao da je smrt posledica brojnih malformacija i bilateralne upale pluća.
Međutim, majci nije pokazano telo deteta, niti joj je dozvoljeno da organizuje sahranu. Ona priznaje da je to svakim danom sve teže.
Presuda protiv Republike Hrvatske zbog neefikasnih istraga
Fenomen nestalih beba postao je poznat široj javnosti pre nekoliko godina kada je Evropski sud za ljudska prava doneo presudu protiv Hrvatske prošle godine, zbog neefikasnih istraga o smrti brojnih novorođenčadi u poslednjim decenijama prošlog veka. Istovremeno, postoji i sumnja da je u bivšoj Jugoslaviji tajna služba UDBA stajala iza lanca trgovine decom čijim je roditeljima rečeno da su umrla na rođenju ili u prvim danima života.
Kada je videla nedavne medijske izveštaje o tome, Višnja Šoštarić je odlučila da intenzivira potragu za istinom o sudbini svog prvorođenog sina. U intervjuu za Indeks objašnjava kako je pokušavala da sazna šta se zaista dogodilo tada, 1981. godine, i u prvim godinama koje su usledile, ali svi njeni napori su bili bezuspešni. Ubrzo je rodila drugo dete, kome je morala da se posveti.
"Mogla ga je videti samo kroz staklo"
Primljena je u bolnicu 24. avgusta 1981. godine, u devetom mesecu trudnoće, i istog dana je rodila dečaka. Nakon porođaja, zadržana je na pedijatrijskom odeljenju nekoliko dana, dok je dete ostalo na pedijatrijskom odeljenju zbog navodnih zdravstvenih problema koji joj, kako tvrdi, nikada nisu detaljno objašnjeni. Nije joj bilo dozvoljeno da ima fizički kontakt sa detetom. Svakodnevno je dolazila u bolnicu i donosila mleko, ali, seća se, mogla je da vidi sina samo kroz staklo.
Bio je 19. septembar 1981. godine, kada su ona i njen suprug dobili telegram iz bolnice u kojem ih obaveštavaju da je dete preminulo tog jutra.
Kada je došla da pokupi telo svog sina kako bi organizovala sahranu, medicinske sestre su joj rekle da se sahrane u takvim slučajevima ne organizuju i da ne može da vidi telo. Jednostavno su je usmerile ka inkubatoru gde je dete do tada bilo smešteno.
Ona decenijama pokušava da dođe do dokumentacije, a u matičnoj službi su joj čak rekli da izvodi iz matične knjige rođenih i umrlih njenog sina ne postoje.
Dokumenti koji pokreću nova pitanja
Prekretnica dolazi 2025. godine, nakon medijskih izveštaja o slučajevima nestalih beba i presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju majki koje su tužile Hrvatsku. Tada ponovo počinje da traži dokumenta. Iz KBC Sestre milosrdnice odgovaraju da je većina dokumentacije iz 1981. godine uništena u poplavi i daju samo kopiju stranice protokola o rođenju.
Nakon toga, iznenada pronalazi izvode iz matične knjige rođenih i umrlih deteta u matičnoj službi, iako joj je prethodno rečeno da ne postoje.
Dokumenti, međutim, pokreću nova pitanja. Na izvodu iz matične knjige rođenih nema imena ni prezimena deteta. Na izvodu iz matične knjige rođenih je navedeno prezime Šoštarić, ali je pogrešno navedeno ime oca, Milan umesto Ivica Šoštarić.
Posebno je kontroverzan hronološki redosled upisa. Dokumentacija pokazuje da je rođenje registrovano 23. septembra 1981. godine, četiri dana nakon smrti deteta, dok je smrt zabeležena tek 19. oktobra 1981. godine, mesec dana kasnije. Dodatnu sumnju budi činjenica da je u umrlici navedeno da je dete preminulo 19. septembra 1981. godine u 21:45, iako majka tvrdi da je telegram o smrti primila istog dana popodne.
Na pitanje ombudsmana, institucije su odgovorile da su to bile obične greške, dok bolnica sada iznenada dostavlja izveštaj o obdukciji deteta. Ranije su tvrdili da je sve uništeno poplavom.
"Nije moguće utvrditi sve okolnosti slučaja"
Indeks je u dva navrata slao upite Bolnici "Sestre milosrdnice", koja je odgovorila da su rođenje i smrt deteta zabeleženi prema raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji.
- O ovome postoje zvanični zapisi sačinjeni u vreme događaja. Naglašavamo da KBC "Sestre milosrdnice" poseduje samo dokumentaciju koja je sačuvana iz tog perioda, i da, s obzirom na protok vremena i propise i praksu tog vremena, nije moguće utvrditi sve okolnosti slučaja u većoj meri nego što proizilazi iz postojeće dokumentacije. Takođe naglašavamo da danas u Klinici za ginekologiju i akušerstvo ne radi nijedan zaposleni iz tog perioda, usled čega nije moguće dobiti dodatna neposredna saznanja izvan dostupnih evidencija - navode, ignorišući zahtev da se objasni zašto bolnica nije predala telo deteta porodici.
Grad Zagreb kaže da su isti podaci zabeleženi u matičnim knjigama rođenih i umrlih za dete Višnje Šoštarić, datum rođenja, datum smrti, mesto rođenja, mesto smrti, državljanstvo, ime i prezime roditelja. Lično ime deteta nije zabeleženo jer otac i majka nikada nisu došli u matični ured da odrede lično ime za svoje dete.
- Nadležna zdravstvena ustanova je prijavila činjenicu rođenja i smrti deteta - odgovorili su.
Višnja Šoštarić, s druge strane, tvrdi da je bila u matičnoj službi ubrzo nakon smrti svog sina, ali ju je službenica zbunjeno pogledala i nije imala informacije o tome da li je registrovano rođenje ili smrt njenog deteta.
Takođe je dobila informacije da su bolnice u to vreme bacale mrtvu novorođenčad u medicinski otpad. To ju je dodatno šokiralo. Zagrebačko opštinsko krivično državno tužilaštvo kaže za Indeks da još uvek istražuje stvar.
Zašto Hrvatska nije preduzela ništa?
Ovaj slučaj dolazi u vreme kada je Hrvatska, prema presudi Evropskog suda za ljudska prava, trebalo da sprovede efikasnu istragu o smrti i nestanku beba s kraja prošlog veka. Međutim, kako je potvrdila advokatica Antonija Galić Kondža, koja je zastupala majke nestale dece, ništa se nije dogodilo u proteklih skoro godinu dana.
- Hrvatska ima rok do 30. juna ove godine da sprovede odredbe presude, a pošto se još ništa nije dogodilo, obavestiću Evropski sud za ljudska prava o tome. Komitet ministara Saveta Evrope, koji prati sprovođenje presuda, daće svoju procenu - rekao je advokat majki za Indeks.
Jedan od naloga presude bio je da se uspostavi pravni okvir za nepostojanje zastarelosti u takvim slučajevima kako bi se istrage mogle nesmetano nastaviti, a ideja je i da se uvede dobrovoljni DNK registar putem kojeg bi roditelji i deca koja sumnjaju da su žrtve ovih otmica mogli da sprovode provere. Ništa od toga nije urađeno.
Kurir.rs/Indeks